Nana

Nana je pri?a o vrtlogu strasti, o predaji, ljubavi i ljudskoj požudi. U Naninom liku vešto je prikazana svaka žena sa svojim snovima, nadama i skrivenim željama; žena ?iji je put od vrha do ponora kratak i nestalan – duhom ?ista, telom grešna. U kriti?ki objektivnom i nemilosrdnom preseku pariskog društva, Zola je prikazao malogra?ansku svest tipi?nu za svako vreme, i probudio taj Pariz pun prezira i lažnog sjaja. U Naninom liku uhva?ena je misao o prolaznosti materijalnog i životnoj vrtešci koja nas jednoga dana uznese, a ve? narednog baca na rub o?ajanja. Nana je žena senzualna, privla?na i mo?na; svesna svoje snage, ona poput smrti odvla?i u besmisao i porok, zavodi, osu?uje, ruši, uništava. U liku Nane Zola je stopio tri žene: Nanu majku, ponekad nemarnu i dosadnu u obožavanju svog Luja, Nanu ledenu i bezobzirnu, koja gospodari muškim srcima i koristi ih da podmiri sopstvene ciljeve, i na kraju onu o?ajnu i bednu Nanu, koja se u vrtlogu strasti predavala udarcima Fontana i na ulicama Pariza tražila svoje korene. Nana je pri?a o slabosti ljudskih poriva i pogaženim principima. Kao oli?enje greha, iskušenja i izazova volje i vere, Nana je pri?a naše stvarnosti u kojoj prave vrednosti potiskuje zadah ništavila. Nana je put u podsvest, želje i snove, i potreba da u sebi uhvatimo taj neodoljivi, tajanstveni i izazovni miris. Miris Nane.