Mišomor za ro?ake

U novoj zbirci pri?a Radenko Vadanjel vra?a se pitanju & scaron;to ga je postavio u svome hvaljenom proznom prvijencu Dnevnik besposli?ara : koliko nas daleko (i duboko) može odvesti nepokretnost? I u Mi & scaron;omoru za ro?ake svijet u?malih gradi?a i sela pozornica je na kojoj se susre?u ljudi koji gotovo da se ne mi?u, no koji ?ak i tako postaju sudionici neke od bespo & scaron;tednih bitaka: borbe izme?u bolesnih i zdravih, mo?nih i nemo?nih, mladih i starih, sretnih i nesretnih. Raspadnute obitelji, i one koje na okupu drži samo interes, vje?na podozrivost i umorno suu?esni & scaron;tvo ro?aka - Vada & shy;njelovi pripovjedni krugovi & scaron;ire se oko starih obiteljskih ku?a i zemlji & scaron;ta, a toplo truplo nekretnine, jo & scaron; zaposjednuto ?ovjekom, ?esto je jedino ?ime se život hrani: jedina prilika za pokret. I zato za Vadanjela, ni za njegova ?itatelja, nepomi?nosti nema. Svijet ljudi ni po ?emu se ne razlikuje od ostatka organskoga svijeta: u ritmu koji se ne može i ne treba ubrzavati on se okon?ava i iznova ra?a, a svaki ?ovjekov pokret - bio on snažan ili malaksao - vodi nas istome ishodu. Mi & scaron;omor za ro?ake svijetu u kojem živimo isto je ono & scaron;to o zapu & scaron;tenoj obiteljskoj ku?i kazuje jedan od likova u naslovnoj pri?i: anamneza psihi?koga stanja, dijagnoza emocionalnog rasapa njezinih stanara.