Lijepi obi?aji

& bdquo;Unato? tomu & scaron;to sam bila svjesna opasnosti hodanja po o & scaron;troj granici izme?u autorskog i neutralnog & scaron;tiva, izme?u pri?anja o književnosti upu?enog brojnim ?itateljima i tuma?enja djela usmjerenog specijaliziranim prou?avateljima, nisam mogla odoljeti da u posljednjih desetak godina,govore?i o drugima i pi & scaron;u?i pogovore za druge, u tekstove ne unesem i svoju autorsku fotografiju. Morala sam, jednostavno, u?i u tekst, progovoriti iz njega svim svojim životnim i znanstvenim iskustvom, pokazati da stru?no osposobljenoj osobi do književnosti može biti naivno stalo, trudila sam se, iako je rije? o suvremenoj književnosti, ne pretvarati romaneskne likove u li?nosti i ne razgovarati o tu?im akterima kao osobama iz mog ili ne?ijeg susjedstva. Željela sam se, ukratko, predstaviti kao jedan od ?itatelja koji se tekstom kre?e uz pomo? znakova koje je pisac postavio, potpuno svjesna da on nije stvarao svijet u kojem bi se ja kao ?itatelj morala osje?ati dobro. I zbog toga sam izabirala prvo lice jednine. Jo & scaron; uvijek vjerujem da se njime može najbolje otkloniti nepovjerenje i do?arati proživljeno iskustvo. I zbog toga sam se ohrabrila, ne ponavljaju?i nikakvu praksu svojih prethodnika,unositi paragrafe koji se nekome mogu ?initi nepotrebnima jer se udaljavaju od same teme (interpretacije djela) i ulaze u posve novu pri?u koja sa sredi & scaron;njom zada?om dijeli tek neka dodirna mjesta. Ukratko, pripovijedanje o tu?im pri?ama nagovorilo me i na osamostaljenje autorskog pisma, pa su mi stoga i danas najdraže kriti?ke ocjene vlastitih proza one koje nagla & scaron;avaju da se sklonost pri?i i pripovijedanju osjetila i u mojim književnim interpretacijama proznih tekstova na & scaron;e pro & scaron;losti i suvremenosti. "